I ove godine u našoj školi svečano obilježavamo 18. studenoga, dan kada se  sjećamo žrtve Vukovara i Škabrnje, ali i svih drugih žrtava Domovinskog rata. Zbog okolnosti u kojima trenutno živimo taj ćemo dan, koji je od ove godine i državni praznik, obilježiti ponešto drukčije, unutar naših razreda, ali s jednakim poštovanjem i zahvalnošću prema svima onima koji su dali svoje živote za obranu i slobodu naše Domovine.

TU JE NEKAD BIO GRAD

(Nepokorenom gradu Vukovaru)

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Prelijep, u cvatu

Vitki zvonici izrasli iz ravnice

Pjesma široka i radosna

ko dječje oči obasjane igrom

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Kao aveti niču sada crni zidovi

zgarišta

Izrešetani i poniženi do nadljudske

patnje

Ne zaboravi, sine moj

TU JE NEKAD BIO GRAD

Bespomoćne žene i djeca, ranjenici u skloništima

ispod ruševina

Branitelji u rovovima prkose

Čudesni arkanđeli plamenog mača

Sve suze ovoga grada sav teški vapaj

u vatrene strijele pretvaraju

Ni stopu zemlje hrvatske bezumnim drznicima

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

i bit će zauvijek

Ljerka Car Matutinović

20. X. 1991.